O umjetniče sa rukama pedatnim i stilom elegantnim

Ti , što sviraš po strunama violine

sa licem bez ljudskih bora

viđeh te nekidan ispred kneževa dvora

kako vozi te kočija puna bijesnog oktana , njemačkog motora

a nama laicima znana ko mercedes es 320

toliko velika

da u nju stane svih otpisanih deset

Bez imalo milosti na licu tvojem prema kamenu što stoji

500 godina ođe

i sve nevere broji kako god koja dođe

Ti , tako pedantno , lahko

ko note violine

sa onom gromadom , prođeš

i voziš se starim gradom

ko naši Brđani oli ortaci ili narodne vođe

Ali na njih sno navikli

jer svima su nam se uvukli svakodnevnicom ispod kože

KURBINI SINOVI

A TI

LICEMJERU SVJETSKI , CINIČE UMJETNIČKI

KAKO SMIJEŠ ; KAKO TE SRAMOTA NIJE

Kako možeš nagrdit taj kamen sa kočijom svojom

bez imalo straha

isto ko i oni što bacaše granate

isto ko i oni

što nam daše privatizaciju kredite i rate

Kako ?

Kad bi ti prvi trebo gledat u nebo i ocima zahvaljivat

što nam ostaviše ovo

a ti

ko zadnje govno , u mercedesu es 320

se parkiraš ispred kneževa dvora , kad te viđeh

PEDERU SVJETSKI

Na licu mi se stvori još jedna u nizu istih bora

Stvarno si nitkov pa umjesto violine uzmi Kalašnjikov

Bolje će ti stajat

barem se onda nečeš morat pretvarat

O umjetniče sa rukama pedatnim i stilom elegantnim

Ti , što sviraš po strunama violine

sa licem bez ljudskih bora

viđeh te nekidan ispred kneževa dvora