Dopusti mi da crtam sliku riječima ,  svoj

Dopusti mi riječi

riječi se ne boj

Dopusti mi da slušam svakog koji sluša

Ova slova

dopusti da pokušam

Vidim

dopusti prije nego izustiš bilo koju riječ

dopusti mi dok kasno ne bude več

u draču života što para ljudske duše ću leč

zaspati mirno i slušati , samo slušati tvoju riječ

Prijatelju brate , ja te nikad neću dati

Dopusti mi da pišem dok dišem svakodnevnicu

na vrhu ove igle što se zabola u zjenicu zemljinoga oka

Dopustu mi da na šalteru dočekam svoj red ispletenih misli

dok govorim što mislim ko normalan sljed što emocije čisti

i pušta rezonu da bude samo svoj

Dopusti mi da raskrojim taj normalni kroj

dok crtam sliku riječima svoj

riječi

riječi se ne boj

Hajdemo , zajedno , ne

nije nevrijedno ovo što govorim prijatelju brate

Hajdemo dok i mene ne satre i obori

samo , u drugačijem obliku od ovoga tvoga

koji dava istu sliku pejsaža prokletoga