Ja prvi put za svakog igrača, ja drugi put mada faka Karača,ja

treči put za sranje u kuči i zadnji put kad sranje se uči.Nemoš

nas potuči na ulici smo jači, ako neznaš što to znači izvoli pa

se kači,majk daj karači stipu ga da žikru od Zlobnog do Ninaje

dok ide novo slovo sa prljavim sjajem o kao dno, jedan prsten

kruga o kao dno, sa jebenoga juga o kao dno, o kao dno

Mada faka igrači idi javi se Karači,nož, letva, lanac izvoli pa

se kači, ulica skalini, geto čuje se po pivi kad je klošar ispod

mosta po palom il na ini,za svog uvijek daću, po njma uvijek sraću

rimom sam te zbunio pa izvuko si kraću,jer ljepi te kara ide

naprjed i stvara kad od običnog papira dolazim d para.Trag je u

Kongu sigurno si čuo,krvi sve do koljena kada prestavljamo duo.

Ovo je ko sicilija blant, trava, kuba, micubaja, prazna cesta

u krugu neka truba.

Kad đanga te zbuba ti sjeti se mene, ratnika s dna što dolazi iz

sjene, od huda do huda prestavljam dno, puno godina truda pa brate

to je to.

Ja prvi put za svakog igrača,ja drugi put mada faka Karača, ja

treči put za sranje u kuči, i zadnji put kad sranje se uči.

O kao dno, za sranje što se uči, ja po prvi put, pa tako bolje zvuči.

Suha usta i poluzatvorene oči, krvav zalaz sunca El Ninjo opet kroči.

Između Tri Crkve, groblja i 'Že - Bermudski trokut u kojem imam sve.

Sad me vidiš - sad ne , sad me pratiš - sad ne, NZK u rupi kad sranje počinje...

Ulično sranje, pljav intelekt, nama nisi sranje kad imas rispekt,

Moje poštovanje ravno sa dna veliki moj naklon sa jebena dva...

TDŽ za zvijeri sve kad napusiš brog pozdravi pse

TDŽ za zvijeri sve kad napusiš brog pozdravi pse

Leglo puno vlage, brlog skriven je u dnu, jedna već je ustala, druga uživa u snu, izlazi pred špilju i gdje stoji, čeka znak i gdje posmatra područja na kojim ne smije biti svak. Učena od majke koja greza je na drob, gladna iz jutra, prvoj žrvi pravi grob, sam si bez ikog - žrtva šume Bler Vič, paranoja te kosi sa poda ne možeš se dić, jer je kaldrma od puta na karti otpisane staze, nigdje nema žive duše, samo sjenke tuda gaze.

Dugo vremena je prošlo, sad sam na istom mjestu, izgubljen u šumi, pronašao cestu. kuda cesta ide i gdje će me odvest, u ništa nisam siguran, al dobro ću se provest. Pozitivno razmišljam, uzbuđeno dišem kad dođem na mjesto o kojem sada pišem. Sliku rišem riječima kroz drveće i grmlje u sumrak gledam tvornicu obraslu u trnje. Polako pada noć.... nađem se unutra, na zidu vidim natpis - ne osjećaj se sigurno jer noć bit će duga...

igra je toku, sve mora bit u roku, čvoka po čvoku pa djete ostane u šoku, sunce na izmaku, ponoći zvijeri stižu, kad izađu iz brloga na svoje poste gmižu. Posta je drvo, traže nekog ko se shrvo, pet stvari za naučit - on naučio je ovo ...

TDŽ za zvijeri sve kad napusiš brog pozdravi pse

TDŽ za zvijeri sve kad napusiš brog pozdravi pse

TDŽ za zvijeri sve napuštam brlog, pozdravljam pse. Put kud izlazim van? Životinjska ćud, uigran sam. miriše krv 10 metara dolje, zemlju kopa ludi crv u tunelu mrak težak je zrak - lješka se Ork mesa pun, đak upleten u srok prati podzemni tok, primam taj dar pijem krvavi sok ,isteko rok - zlo... Guta te dno, o da ! to je to...

Ostalo je jedno, zadnje ali vrijedno, da sam si u šumi i da nije ti svejedno, da si stopljen s okolinom i u trenu si k'o dio, da si pretvoren u zvijer o kakvoj samo si snio. trčiš za ciljem, velik natpis iznad bora, TDŽ tvornica stila - noćna mora, instikt da kolje - unaprjeđuje na bolje, u početku imaš pištolj dok ne dođeš do zolje.

Piskavi ton što probija van, znam sjenka me prati već mjesec i dan. Osjećam nju ona je tu zla kob, zla dob, sve ide po zlu.

Raste joj drob, moram je hranit, dava mi plod i zove me rod, put pokaziva nebeski svod, siguran hod - plus bod! Pusta cesta, skrivena staza do sigurnog mjesta - na okupu svi. Ne remeti mir!

Krvavi pir pravi prvi brigadir. Ne dava mi mir od čopora zov tvornica zvijeri, životinjska bol.

Šuma je ko ulica, a ulica ko tvornica, bršljan preko ploče obiteljska je grobnica. A na isto mjesto počinka ispod zemlje i pločnika, na istu hrpu stavljaju generala i ročnika...

Ko Nino sa repa ja tako sa kraja,od rupe do stora,od blata do sjaja, dok depa repaja rimom bacim te u trik, ravno sa dna prestavljam klik.Ko otpisana tri još uvijek smo tu, jedan ko svi još uvijek na dnu zajedno jači razbili teme, hočeš se kači, imaš probleme. Pa stipu da žikru od tebe do mene jer jednom kad krenem tada ne stajem,ravno sa dna što zoveš ga paklom ja zovem to rajem sa prljavim sjajem, što jebeno drži,volim to sranje pa radim do srži i ako me mrziš kurac me boli,radi što volim, brate izvoli.

Od kraja do početka, od početka do kraja,ja grebem,stružem,ližem sve dok nedođem do sjaja, od kraja sa dna do početka nekog sna Karaču ste upoznali, sad upoznajte i psa.Tika taka BU boiš li se mraka, kazaljka od sata,vrijeme leti za divljka kada sroštan dođem doma odma upadnem u san,jer ujtro se budim imam posla idem van. Pa štoje momci s vama,želiš doči malo k nama, da probaš biti pošten pa da vidiš što je drama.Gdje ruka ruku mije,samo šala svak se smije,sve reci mi u facu ovdje ništa se ne krije.A gdje sam bio prije, sve je pohranjeno tu, još uvijek sam na dnu ko u nekom ljepom snu, gdje se šara i kara, a najviše se stvara jer kad se ima se gazi nečeš uvijek imat para.

OD KRAJA DO POČETKA JOŠ UVIJEK SMO TU
OD KRAJA DO POČETKA JOŠ UVIJEK NA DNU
OD KRAJA DO POČETKA ZAPIŠI I TO
OD KRAJA DO POČETKA PRESTAVLJAMO DNO

Šest ili troje svejdno je isto, uvijek je prljavo i nikada čisto,stvari sam piso te stvari još pišem, kad hoču to mogu, a mogu i više. Idiote tiše, voliš puno srat pa sereš kroz usta sjebat ču te lako onako od gušta, sranje me ne pušta pa to bi trebo znat, nemoj dirat se u moje prepolovit ču ti vrat.Rima kao pila ima dinamičnog stila pa te reže ko debila, repaja do jaja ljepi ja ninaja prljav intelekt već oavno smo tu dobro došli u naš svijet.

Kraj na početku ja počinjem na kraju ispisanim hodnicima svijeće svijetlost daju tama i siluete na podu epruvete neka te sjete gdje si i zašto ; jer dok si ti oprašto;ja sam radio sve u podzemlj se snašo igro igre prljave ponižavo prgave; obožavo šugave; stvorio svoj stil možda prljav možda gengsta al još uvijek s istog mjesta;jer od kraja do početka još uvijek smo tu jer od kraja do početka još uvijek na dnu  od kraja do početka zapiši i to jer od kraja do početka predstavljamo dno.